EGEA – Oulu
Ja sam bio jedan od sedmero sretnika i sretnica koji su odabrani za razmjenu u Oulu. Naše putovanje započelo je u ranojutarnjim satima 25.2. 2022. Sletjevši na aerodrom u Tampereu, industrijskom gradu u jugozapadnom dijelu Finske, dočekala nas je borealna klima i 30-tak centimetara snijega. Grad je na prvu ruku zanimljiv, no nismo imali dovoljno vremena za obići ga s obzirom da nas je sutradan u rano jutro čekalo petosatno putovanje vlakom do Oulua. Btw, finski vlakovi su next level naspram naših. Oulu je smješten u sjevernom dijelu zapadne Finske na obali Botničkog zaljeva i danas je jedno od središta IT industrije sjeverne Europe. Na kolodvoru su nas dočekali naši domaćini i tada je naša razmjena zapravo počela. Taj smo dan sudjelovali u prosvjedu organiziranom od strane studenata što se u našoj državi neće dogoditi još godinama. Navečer su nam naši domaćini organizirali party na kojem su bili I studenti iz Njemačke, Španjolske, Češke te drugih zemalja EU. Na partyu su bili ponuđeni, između ostalog, dimljeni sob te tradicionalna finska pića minttu i salmiakki zbog čega se ne sjećam baš najbolje kako je ta večer protekla.
Nadalje, nakon kasnog doručka sutradan domaćini su nas odveli pogledati jedan od mnogobrojnih tradicionalnih finskih sportova; nogomet u snijegu. Ipak, mi nismo bili adekvatno obučeni za bacanje u metreni snijeg pa smo odigrali prijateljsku tekmu na livadi protiv vječitih nam rivala Španjolaca koje smo upoznali na sinoćnjem partyu. Ostatak dana proveli smo u posjeti Zimskom selu gdje smo se vozili na motornim sanjkama te prikolicama koje su vukli sobovi. Večer je bila rezervirana za pečenje tradicionalnog finskog kolača Laskiaispulla što su u našoj verziji princes krafne.
Treći dan naše razmjene bio mi je najdraži jer smo posjetili otok Hailuoto. Bio je nevjerojatan osjećaj voziti se ledolomcem po Botničkom zaljevu, a taj su nas dan domaćini odveli i na brod unutar kojeg je sauna gdje smo se topili na 80 stupnjeva pa zatim skakali u ledenu rijeku. Rekli su nam da ako dođeš u Finsku, a nisi se kupao u ledenoj rijeci ili jezeru, to je kao da nisi ni bio u Finskoj. Navečer smo posjetili jedan od mnogobrojnih karaoke barova gdje Finci najčešće piju svoje pivo Karhu i pjevaju neke od najvećih hitova sa Eurosonga.
Zadnji dan razmjene iskoristili smo na način da smo posjetili sveučilišni kampus Oulu koji nas je oborio s nogu. Naime, kampus se proteže na površini 1 km2 te sadrži mnoštvo pametnih učionica, restorana, chill soba za studente, što mi u našoj državi možemo samo sanjati. S obzirom da nam je to bio zadnji dan u Ouluu, morali smo se oprostiti na najbolji mogući način; partyem u stanu s pogledom na Botnički zaljev uz mnoštvo salmiakkija i minntua zbog čega ni sami ne znamo kako smo stigli na vlak koji je polazio u 5 h ujutro za Helsinki. U Helsinkiju su nas dočekali članovi EGEA-e te nas proveli kroz grad u kojem se vide srednjeeuropski, skandinavski i istočnoeuropski utjecaj, a navečer smo igrali njihov drinking game po nazivu Mika Hakkinen 🙂
Tri tjedna kasnije započeo je drugi dio razmjene kada su članovi EGEA-e Oulu došli kod nas. Prvi smo ih dan odveli na Plitvička jezera što im je bilo vrlo zanimljivo s obzirom da to nisu jezera ledenjačkog postanka na kakve su oni navikli. Večer je bila rezervirana za druženje u stanu kod kolegice Klare koja nam je ustupila prostor.
Sutradan smo ih odveli u Samobor gdje smo razgledavali Stari grad i utvrdu te degustirali samoborske kremšnite. Nakon povratka kući i popodnevnog odmora, navečer smo ih odveli u žirafu u Gundulićevoj ulici. S obzirom da je taj dan bio ponedjeljak, nismo očekivali neku veliku gužvu. No, tu večer je tamo bilo i 30-tak članova EGEA-e Amsterdam koji su nenajavljeno došli u Zagreb. Skoro je cijeli kafić bio pun studenata geografije i baš smo se zabavili.
Treći dan razmjene smo ih odveli u razgledavanje grada Zagreba te posjet našem geografskom odsjeku. Navečer je na Jarunu kolega grill majstor Marin ispekao roštilj, a tamo su nam se pridružili i drugi članovi KSG-a.
Nakon sinoćnjeg partyja na Jarunu i aftera u stanu kolege Fabera, svima nam je pasala kava pa smo otišli u kafić u Tkalčićevoj kako bi razmijenili dojmove, a popodne smo ispratili članove EGEA-e Oulu na vlak i time je naša razmjena završila.
Za kraj moram reći da me Finska oduševila, s razlogom su najsretnija te jedna od najrazvijenijih nacija svijeta, a ova razmjena me obogatila kao osobu i siguran sam da ću se vratiti u Zemlju tisuću jezera.
Fran Halavuk