Akademija regionalnog razvoja i fondova EU

Akademija regionalnog razvoja i fondova EU

Bruxelles je prijestolnica Belgije; smješten između frankofonske Valonije i nizozemske Flandrije, ujedno je i prijestolnica Europske unije, možda baš zato jer svojom tradicionalnom multikulturalnošću dostojno oslikava moto Europske unije koji glasi ,,Ujedinjeni u raznolikosti”. U svakom slučaju, Europska unija je većini jedna od prvih asocijacija na grad, upravo zbog velikog broja europskih institucija kao i tisuća zaposlenih ,,birokratskih činovnika” koji omogućavaju da cijeli zamršeni sustav EU funkcionira. Mnogim posjetiteljima će Bruxelles zbog te svoje političke funkcije djelovati pomalo hladno i otuđeno, međutim nama se zbog prirode našeg putovanja i ona, između ostalog, svidjela…

Krajem siječnja ove godine, nas tri studentice geografije smo, zahvaljujući Akademiji regionalnog razvoja i fondova Europske unije, otputovale u Bruxelles. Svrha studijskog putovanja bio je odlazak u Europsku komisiju gdje smo tokom dva dana trebale saslušati desetak izlagača – djelatnika europskih institucija iz različitih sektora. Putovanje je bilo posebno baš iz tog razloga; izuzev onog klasičnog hedonističkog dijela imale smo prilike naučiti nešto novo vezano uz EU, a zahvaljujući ambijentu na momente smo i mi dobile osjećaj kao da smo dio ,,europskog osoblja”. U program je naravno bilo uračunato i slobodno vrijeme koje smo mogle provesti isprobavajući neke poznate belgijske delicije te razgledavajući sam grad, međutim morale smo dobro razlučiti kako tim vremenom raspolagati jer ga nije bilo mnogo. Cijeli doživljaj je nekako najlakše opisati kronološki pa krenimo – od početka ili (s)leta. Zračna luka u Bruxellesu vjerojatno je jedna od omraženijih u svijetu, uzevši u obzir da se radi o gradu čije se ime nerijetko povezuje s terorizmom. Stoga su nas, kao i sve ostale putnike, na aerodromu dočekali vojnici čiju su ozbiljnost ipak ublažili veliki, sveprisutni plakati s poznatim belgijskim pivima. Prvi doživljaj samoga grada bio je ugodan te ga čak niti obilna kiša, tipična za ovdašnju, čudljivu oceansku klimu, nije poremetila. Jedino nas je ograničila da se tu večer držimo tzv. Europske četvrti u kojoj smo bile i smještene, što na kraju nije ispalo loše jer je mali talijanski restoran u koji smo se ,,sakrile” nudio topli obrok i vino ili ti sve što nam je bilo potrebno. Većina idućeg dana bila je rezervirana za program koji se održavao u ,,Charlemagne”, jednoj od zgrada Europske komisije. Ondje smo imale priliku čuti nešto o povijesti i ulozi Europske komisije, novoj strategiji EU za mlade, mogućnostima zapošljavanja i stažiranja u institucijama Europske unije. Bilo je riječi i o gotovo bizarnim izazovima s kojima se EU suočava nastojeći implementirati svoje zakone u neke zemlje Zapadnog Balkana te o EU Climate Action koji izražava zabrinutost zbog naglih klimatskih promjena. Također smo imale priliku ručati u ,,menzi” Europske komisije, koja se od onih studentskih na koje smo navikle razlikuje i cijenom i izborom, međutim ono što je bilo osobito simpatično jest raznolikost ljudi koji se u njoj nalaze, pa se tako u prolazu između stolova moglo čuti deset različitih jezika, što nekako najbolje odražava europski duh ovoga mjesta. Inače, sama Europska četvrt obiluje impresivnim građevinama, od kojih je možda najupečatljiviji Berlaymont, sjedište Europske Komisije, a zanimljive su i brojne malene skulpture koje ukrašavaju same zgrade.

Ostatak toga dana smo odlučile iskoristiti za razgledavanje središta grada, koje ipak ima nešto drugačiji šarm od Europske četvrti. Vjerno prateći kartu sa znamenitostima, pred nama su se nizala povijesna zdanja poput Kraljevske palače, Palače naroda te Palače pravde, a ubrzo smo stigle i do brončane fontane golog dječaka Manneken Pisa, koji je postao jedan od simbola grada usprkos svega 60 cm koliko iznosi veličina skulpture. Probale smo i praline iz poznate prodavaonice čokolada Godive, kao i belgijske vafle, a obzirom da smo ih degustirale na ulici koja je još bila osvijetljena božićnim ukrasima, osjećaj je bio kao da se nalazimo na bruxelleskom adventu. U našoj šetnji je nezaobilazan bio i glavni gradski trg koji je zaštitio i UNESCO, Grand Place, mjesto na kojem se nalazi Gradska vijećnica i Maison du Roi, tj. Kraljevska kuća. Na kraju dana morale smo sjesti i u poznatu pivnicu Delirium te probati belgijsko pivo za koje se kaže da nije samo gastronomski već i kulturni događaj, u što smo se i same uvjerile, te tako i zaokružile cijelu večer.

Iduće smo jutro ponovno posjetile Europsku komisiju te ovoga puta slušale o budućnosti Erasmus+ i novim mogućnostima koje nudi mladima, a zatim i o kohezijskoj politici EU za Hrvatsku u programskom razdoblju 2021.-2027., gdje smo iz prve ruke mogli saznati koji sektori će ,,profitirati”, a koji dobiti manje sredstava u odnosu na tekuće razdoblje. Nakon završetka programa tog dana, ostalo je još nekoliko sati do sastanka u hotelu nakon kojeg je predviđen povratak… Šmrc, a tek smo se privikle na bruxelleski duh. Odlučile smo iskoristiti preostalo vrijeme u obilasku jednog od najpoznatijih gradskih parkova, smještenog u blizini Europske četvrti, a to je Parc du Cinquantenaire, nastao kao spomen na 50. obljetnicu belgijske neovisnosti. Na njemu se nalazi i Slavoluk pobjede, kao i Vojni muzej te nam se cijeli kompleks jako svidio. Za kraj smo još jednom posjetile najzanimljivije dijelove gradskog središta, kao i one koji su nam promaknuli te kupile suvenire, među kojima je uvjerljivo dominiralo belgijsko pivo… a jednoj od nas se ono toliko svidjelo da ga je čuvala i s njime proslavila to što je diplomirala. Nema sumnje, morat ćemo se i nas dvije još jednom vratiti po nove, prije diplome…

Piše: Ana Devčić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *