Iskustva Erasmusa – Lancaster
Kad netko spomene ERASMUS+, studente obuzme avanturistička misao te se lako pokrene razgovor o iskustvima i željama. Takvo je bilo i moje iskustvo, gdje sam zahvaljujući ERASMUS+ programu i stipendiji za studentski boravak u inozemstvu pohađala Sveučilište Lancaster u Ujedinjenom Kraljevstvu na tri mjeseca. Dobila sam i ponudu ostanka dodatna tri mjeseca, no s obzirom na to da sam bila pred završetkom preddiplomskog studija, nisam iskoristila tu opciju. Oko odabranog Sveučilišta sam prilikom prijave bila sigurna što želim te nisam niti prijavila druge opcije – definitivno sam htjela doživjeti studiranje u UK, državi koja je poznata po svjetski renominiran sveučilištima i kvalitetnom obrazovanju. S obzirom na to da je lokacija bila mali grad na sjeverozapadu Engleske, nisam očekivala da će biti mnogo drugih ERASMUS+ studenata. Iz Hrvatske sam bila samo ja, dok sam boravkom u studentskom domu u kojem je cijela zgrada bila namijenjena samo za nas ‘Erasmusovce’ upoznala mlade iz cijele Europe, od Španjolske do Poljske, pa čak i curu iz Tajvana. Svi smo bili na istome, svima nam je bio doživljaj studiranja u UK i to nam je pomoglo da zajedno lakše upoznamo sistem koji se ipak razlikuje od onog koji mi imamo na matičnim fakultetima. U kratkome periodu smo se vrlo brzo zbližili, tijekom tjedna družili bi se pripremajući internacionalnu hranu u domu i dijelili priče o tome kako je naš kampus inovativan, dok bi vikendom otkrivali ljepote tog dijela UK i išli na razne izlete poput Walesa, Škotske, Irske, te onih bližih u Lake District gdje su taman zavladale palete jesenskih boja. Ono što je meni najveća promjena bila jest način komunikacije s profesorima te aktivnost studenata na satu, kao i drugačija pravila oko izrade i predaje radova te načina održavanja ispita i brojanja dolazaka na nastavu. Iskreno smatram da su u tim područjima ispred našeg sistema te da možemo učiti. Mene je boravak u Lancasteru promijenio te sam otkrila kako želim više toga doživjeti i s time su krenule i moje ostale avanture, među kojima su još jedna razmjena te tri puta Work&Travel program, sve u Sjedinjenim Američkim Državama. Također, moram priznati da sam u vrijeme prijave za ERASMUS+ čak i od vršnjaka dobivala sugestije da je prerano za takvo iskustvo i da ću izgubiti godinu na fakultetu. Prerano definitivno nije bilo, dapače, predlažem svima da krenu što prije, a godinu nisam izgubila, već samo dodatno obogatila. Malo se više treba potruditi kako bi se uspjelo sve odraditi, no ako se hoće, može se. Bolje se upozna samoga sebe ukoliko se izložimo novim situacijama, a ERASMUS+ iskustva upravo to i omogućuju te nam proširuju vidike. Moja sestra je otišla na svoj prvi ERASMUS+ isto na 3. godini preddiplomskog studija na Sveučilište u Konstanzu u Njemačkoj te se prije povratka u Hrvatsku već prijavila za novu razmjenu naredne godine – i dobila, ovog puta na Sveučilištu u Mainzu, Njemačka.
Iako meni boravak u UK prvi padne na pamet kad me netko pita za ERASMUS+, moje prvo iskustvo je bilo zapravo još u srednjoj školi putem Comenius projekta u sklopu kojeg smo obavljali razne zadatke i radionice na temu Möbiusove vrpce te se time plasirali na finalno natjecanje u Rumunjskoj, ja konkretno sa svojim sastavkom The Chain of Life (Isit a Möbius strip?). Znam da je i moja teta koja radi u osnovnoj školi u Slavoniji sudjelovala u ERASMUS+ projektima te time odlazila u inozemstvo više puta, kao i što su gosti iz inozemstva posjećivali njihovu školu. Uvijek mi je drago čuti kako se mogućnosti šire i kako sve više generacija ima prilike sudjelovati. Prijateljica je volontirala u Nizozemskoj putem ERASMUS+, druga je obavljala stručnu praksu u Norveškoj, dok mi je grupa prijatelja sudjelovala na modelu Europskog parlamenta u Bruxellesu. Mogućnosti su brojne i voljela bih da je više studenata upoznato s beneficijama i prilikama koje su svima otvorene jer se svakako uvijek može naći nešto. Hvala Europska Unijo!
Piše: Žaklina Grgić