EGEA – Tartu

EGEA – Tartu

U studenom 2021. godine, osmero je studenata EGEA-e Zagreb sudjelovalo u razmjeni s estonskom EGEA-om Tartu. U prvom dijelu razmjene, studenti iz Tartua posjetili su Zagreb gdje smo se odlično proveli unatoč njihovom kratkom boravku. Čim su stigli u Zagreb i sišli s autobusa, bili su raspoloženi za dobar provod pa smo ih odveli na piće u Tkalčićevu ulicu kako bismo se malo više upoznali u mirnijem okruženju. Vrlo smo brzo međusobno kliknuli te smo im tu večer usputno pokazali dio Donjeg grada i Art park. Drugog smo ih dana, zbog loše vremenske prognoze za Zagreb, odveli prema moru. Na putu do Rijeke stali smo u Severinu na Kupi te u Skradu gdje smo im pokazali Zeleni vir i Vražji prolaz. Proveli smo ih kroz Trsat i ispričali im mnoge priče o njemu, Rijeci i općenito Hrvatskoj čime su bili oduševljeni. Nakon višesatne šetnje odlučili smo im pokazati kako izgleda hrvatska studentska prehrana u menzi na kampusu. Ostatak dana proveli smo šetajući po Opatiji nakon čega smo se požurili natrag u Zagreb kako bi se mogli spremiti za večernji izlazak. Pokazali smo im klasični studentski party na Savi, uz ostale geografe, koji su bili voljni pridružiti nam se i upoznati sa stranim kolegama. Treći je dan bio rezerviran za razgled Zagreba. Na njihov zahtjev pokazali smo im sajam na Britancu, prošli cijeli Gornji i Donji grad te ih vodili u kupnju suvenira i raznih hrvatskih slatkiša. Zadnju smo večer proveli u stanu jednog od kolega kamo su nam oni donijeli raznu estonsku hranu, slatkiše i pića u kojima smo svi zajedno uživali. Četvrtog smo se dana rano ujutro morali oprostiti željno iščekujući re-exchange.

U Tallinn smo sletjeli tjedan dana kasnije, gdje nas je neočekivano dočekalo dvoje Estonaca, iako smo se s njima trebali sresti tek tri dana kasnije u Tartuu. Proveli su nas po cijelom gradu i dodatno upotpunili i uljepšali naš boravak. Tog smo četvrtka zajedno autima krenuli u Tartu, uz usputne stanice u kojima su nam pokazali jedan od najvećih eratičkih blokova u Estoniji i vodopad Jägala, koji s 8 metara visine drži titulu najvišeg u državi.

Nakon tople dobrodošlice kod naših domaćina, i večere, odveli su nas u noćnu turu po gradu koju smo završili izlaskom u jednom od barova. Nakon burne noći, jutro smo proveli u opuštenoj šetnji kroz Estonski nacionalni muzej gdje smo imali prilike naučiti nešto o estonskoj povijesti, kulturi, tradiciji i jeziku. Tog su nam dana pokazali i svoj fakultet i sobu njihovog studentskog kluba koja je zapravo ogroman dnevni boravak s raznim knjigama, kartama, društvenim igrama, ali i kuhinjom, u kojoj su nam oni sami spremili ručak. Ne bi Estonci bili Estonci da nas navečer, po snijegu, nisu odveli na druženje uz logorsku vatru. Iako su nam se stopala smrzla, bilo je nezaboravno! Trećeg su nas dana odveli u Meenikunno raba: jedno od tresetišta karakterističnih za prostor Estonije. Bili smo oduševljeni, promatrajući taj nama potpuno nepoznat i nesvakidašnji krajolik. Odveli su nas i do jezera Peipsi, najvećeg u Estoniji, na granici s Rusijom čiju smo obalu mogli i vidjeti. Tu smo se večer zaputili u jednu kuću sa saunom i vanjskim jacuzzijem koju su za nas iznajmili. Iscrpljeni nakon dugog dana i blago trnovitog puta do te kuće, sauna je bila točno ono što smo trebali. Tradicija je da se nakon vruće saune ide okupati u hladnom jezeru ili rijeci, a u našem je slučaju to bila rijeka do koje smo prvo trebali bosi pretrčati nekoliko desetaka metara po snijegu i mraku. Taj smo ritual zaokružili bacanjem u jacuzzi u kojem smo na trenutke svi zajedno bili ugurani. Te smo večeri, po uzoru na njih, i mi njima donijeli raznu hrvatsku hranu i slatkiše u kojima smo svi zajedno uživali. Četvrti i zadnji dan bio je rezerviran za kupovanje suvenira i zadnji kratki razgled grada u kojem je upravo tog vikenda počeo božićni sajam. Oproštaj je bio veoma tužan, ali međusobno smo si obećali da ćemo se prije ili kasnije ponovno susresti negdje u Europi.

Ova je razmjena bila jedno nezaboravno iskustvo u kojem smo, za razliku od običnih turističkih putovanja, imali prilike Estoniju doživjeti kroz oči naših vršnjaka i o njoj saznati puno više od nekih osnovnih činjenica koje se mogu iščitati s interneta. Unatoč kratkom vremenu provedenom zajedno, neizmjerno smo se međusobno zbližili i razvili vrlo bitna prijateljstva koja ćemo pamtiti do kraja života.

Klara Grošanić, 2. godina

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *