CEEPUS – Brno

28.10.2022. 01:19 Natalija: btw bi isla ti na ceepus

28.10.2022. 02:46 Ana: brno ili olomouc

28.10.2022. 10:07 Natalija: a znaci ti bi isla? Mislim ja bi u cesku

Dva telefonska poziva, dvije WhatsApp grupe i 800-tinjak poruka kasnije, bile smo prijavljene. Postupak prijave bio je prilično jednostavan – registracija na CEEPUS webu, ispunjavanje općih podataka o sebi i 4 rečenice zašto baš Brno (ja sam trebala ići još 2022. u Brno, pa sam samo kopirala staro „motivacijsko pismo“, ali ne preporučam da to radite, djeco).

E sad.

Čekale smo.

U usporedbi sa prijavom 2022. godine, kad smo odgovor dobili u rekordnih 4 dana, ovo je bilo iščekivanje Godota.

5.12.2022. 14:30 Ana: meni doslo za ceepus, primljena sam

5.12.2022. 22:48 Natalija: Video

[snimka ekrana na kojoj se vidi potvrda o primanju na razmjenu i Natalija koja u pozadini viče „HELLO???“]

Tako je u principu krenula naša češka avantura.

Dva mjeseca prije polaska smo planirale što, gdje, kada… Srećom, dečki su godinu prije nas bili gore pa smo od njih dobile masu savjeta za preživjeti tih mjesec dana čim bezbolnije.

Naravno da dobre ¾ tih savjeta nismo primijenile.

Po mojoj procjeni, rekla bih da smo išle glavom kroz neki polutvrdi zid od knaufa koji je postavljen tu reda radi. Planovi koje smo radile su, naravno, propali u vodu kad smo shvatile da stipendiju dobivamo tek 21. u mjesecu, tako da smo i mi ovdje malo potonule, ali ajde, isplivale smo na kraju sa morem iskustava i doživljaja, a o njima više u nastavku!

1.3.2023. 6:30, AK Zagreb

To je bilo to. Trenutak uzbuđenja i straha od nepoznatog. Šofer Flixbusa je (u)bacio naše kofere u bunker, mi smo se ukrcale i u 15 sekundi zaspale.

Prvo buđenje je bilo na granici kad nas je slovenski policajac tražio osobne na uvid (Schengen, anyone?), a drugo, radi iste stvari, na austrijskoj granici. Treće buđenje rezultiralo je iskrcavanjem u Beču i traženjem nekog normalnog kafića da popijemo dobru kavu, a ne one splačine sa no-name benzinskih postaja u Sloveniji. Normalan kafić na kakav smo navikle nije pronađen, ali smo zato nekako izgubile tih sat i pol vremena za presjedanje (Natalija je jela sladoled).

U Brno smo stigle oko 16 sati. Tu tek počinje prava avantura. Nekako smo se dogegale do doma sa ukupno 6 torbi i kofera i pokušale se prijaviti na recepciji.

Kažem pokušale (spoiler: uspjele smo), zato jer recepcija radi do 17, ali se gospodin recepcioner odjavio iz svog sustava u 16 i jedva nekako smo ga nagovorile da nas prijavi u dom i da dobijemo svoje ključeve.

Prva večer provedena je u lokalnom Tescu u potrazi za vrećama za smeće, tipičnom studentskom hranom (nudle i ostale vrste tjestenina) i sredstvima za čišćenje. Ne smije se zaboraviti ni povratak iz istog dućana, kad smo se 30 minuta probijale kroz kilometar i pol šumarka skrivenog iza doma. Ljudi su i inače tamo šetali, ali padala je kiša dan ranije, ožujak je, tlo je ionako vlažno itd., tako da smo u dom došle s naslagama blata na cipelama.

Dotad su se i naši kolege s 5. godine, koji su također bili na razmjeni s nama (Elena i Dominik), uspjeli prijaviti u dom, pa smo prvu večer zapravo proveli u druženju u domu.

Drugi dan bio je obilježen posjetom fakultetu. Naš je dom bio smješten dobrih 30 cm od fakulteta – to je debljina stropa između 2. i 3. kata u toj zgradi. Na prva dva kata smješten je fakultet, dok je ostalih 5 katova studentski dom, što bi nam bilo idealno da smo imali ikakve obaveze na fakultetu.

Obaveze? Ništa to. Došli mi tako kod prof. Ptačeka na razgovor, što moramo obaviti, kako, kada, gdje – ispalo je da moramo napraviti jednu prezentaciju i izložiti ju, a predavanja su nam bila opcionalna, makar nismo dobili nikakav raspored niti smo znali na koja predavanja možemo ići, obzirom da je sve, ali baš sve, na češkom.

To nam je, srećom, ostavilo puuuuuuuuuuuuuuuuno vremena za razgled ne samo Brna, već i cijele Češke. Studenti su ondje veoma povlaštena skupina ljudi, što je bilo evidentno u činjenici da mjesečna karta za javni prijevoz košta 10ak eura, a od Brna do, primjerice, Praga (250 km udaljenosti) može se doći za svega 2 i pol eura. Više o našim putovanjima ispričat će vam Natalija u nastavku teksta, a ja ću se posvetiti informativnim činjenicama.

1. Stipendija. Iznosila je 12 000 kč, što je oko 500 eura (ove godine je 600 eura!), dobili smo ju u kešu, ali tek 21. u mjesecu što se i nije pokazalo baš najidealnijim. Za istu je potrebno doći 21. u mjesecu u ured koordinatorice Bohdane, ona vas odvede u financijski ured, oni vam daju novac, potpišete jedan papir i to je to.
2. Dom. Za dom je potrebno unaprijed (mi smo mjesec i pol unaprijed to platili) platiti depozit koji se kasnije vraća direktno na karticu putem POS uređaja (ne znam kako, malo su napredniji od nas po tom pitanju). Ne sjećam se točno, ali mislim da je depozit bio oko 130 ili 150 eura. Također, pri dolasku je potrebno platiti dom (oko 250 eura) za taj mjesec u kojem boravite tamo. Nas su random smjestili u dom, nismo imali posebne želje, ali na kraju je super ispalo jer nam je grad bio udaljen 15 min tramvajem, a tramvaj odmah ispred doma.
   1. Pranje robe – moglo se kod nas u domu, preko aplikacije, nije bila potrebna rezervacija niti ikakvi žetoni, plaćalo se direktno karticom.
   1. Menza – probale jednom, nismo skužile kak napunit njihovu iksicu pa smo obrok od kojeg se nismo najele, platile 5 eura.
   1. Automati u predvorju – spas. Više puta su nas spasili kad nam se nije dalo kuhati ili ići do trgovine, pošto su imali sendviče za svega 50 kč – cca 2 eur, malo manje.
   1. Wifi – postojao je.
   1. Kuhinja – velika, prostrana, svaka soba ima svoj ormarić, ali je potrebno donijeti lokot. Fora stvar ako ne žete držati posuđe u sobi.
3. Iksica. Njihova iksica je zapravo ISIC sa NFC čipom u sebi – koristi se za menzu, ali i za ulazak u dom nakon 22 sata. Mi smo svoju radile tamo obzirom da ju nismo imale prije, a procedura je bila sasvim jednostavna – uplatiti kojih 20ak eura na račun fakulteta, otići se slikati za nju kod fotografa koji ne priča engleski i čekati 5 dana. Nakon toga se iksica podiže kod Bohdane koja vam, ako imate sreće, složi poklon paketić (a što je u njemu, ostaje tajna hehe). Sa ISIC-om također imate studentski popust na brojnim lokacijama, pogotovo na hranu, a ako to i ne piše, treba samo pitati.
4. Javni prijevoz. Raspisala sam se dosad, ali bi o ovome mogla knjigu napisati.
   1. ZET, ali u Brnu. Nebo i zemlja naspram našeg ZETa. Tramvaji, busevi i trolejbusevi brzi, točni, na vrijeme, prikazuju na kojoj ste stanici, kad stižete na svoju stanicu, karta se plaća isključivo karticom u vozilu ili u gotovini na automatima postavljenima na svaku stanicu, postoji karta na kojoj se mogu vidjeti live pozicije svih vozila – ukratko, nešto o čemu u Zagrebu možemo samo sanjati (zasad).
   1. Busevi. Točnije, Flixbus. Također brz, točan, jeftin. Mislim da nam nijedna prijevozna karta, za bilo koju relaciju, nije koštala više od 4 eura, pošto Flixbus tamo nudi studentski popust. Najveći šok bila je karta Prag-Plzen (87 centi!!!!).
   1. Vlakovi. Regiojet kralj među kraljevima. Također jeftine studentske karte, ali se na svakom putovanju dobije bočica vode, a mogu se kupiti kava, kolači, pivo i još puno toga. Isto su brzi, točni i pouzdani.
5. Hrana. Najisplativije nam se pokazalo kuhanje u domu, ali i restorani su bili dosta jeftini. Fast food je, naravno, na svakom koraku, no mi smo najviše novca što se toga tiče trošile na kave (naravno) i isprobavanje svjetskih kuhinja koje su tamo skoro pa 50% jeftinije nego kod nas.
6. Kafići. U kafićima smo bile otprilike 4 puta tjedno, zavisno od raspoloženja. Ono što nas je iznenadilo je da je skoro svaki kafić nepušački, ali se isto tako u svakom kafiću može nešto pojesti, bio to kolač, sendviči ili samo grickalice. Također, osim piva imaju veliku ponudu bezalkoholnih pića poput limunada koje se ondje obično svode na sirup i vodu i malo cijeđenog limuna, pa tako postoje limunade od jagode, naranče, bazge, smokve, breskve, maline itd.
   1. Posebna pažnja mora se posvetiti Music Lab-u. Taj kafić (točnije, bar) otkrile smo prilikom šetnje s kolegama iz Ex-Yu grupe (više o tome u nastavku) te smo ga nakon toga pohodile svaki treći dan. Music Lab dođe nešto kao zagrebački Sax – svirke, stand up komedije, svašta nešto, ali u odvojenom prostoru od glavnog prostora bara. Također, postoji odvojeni pušački dio i mini kuhinja u kojoj se pripremaju grickalice, a izbor pića je ogroman, od kave, preko tonika, limunada, do pive i svih vrsta rakija koje je ovaj svijet vidio.
7. Izlasci. Što se tiče izlazaka u Brnu, bitno je napomenuti da ukoliko idete u sklopu ljetnog semestra, imat ćete priliku sudjelovati u balovima (pravi bal, najsličnije našoj maturalnoj), koji organizira gotovo svaki faks. Osim toga postoje razni klubovi u gradu, no mi smo većinom pratili one gdje su se odvijali događaji za erasmusovce, a najčešće bi završili u jednom od karaoke barova!
8. Ex-Yu grupa. Ako idete sami na CEEPUS, idite u Erasmus ured, tražite listu događaja, idite na događaj i pronađite nekog erasmusovca da vas upozna s drugim erasmusovcima. Ako znate nekog na Erasmusu, još bolje. Preko te osobe imat ćete mogućnost upoznati druge studente na razmjeni, a možda se i vama potrefi takva grupa. Nas je spasila u trenutcima kad je trebalo ići negdje, bio to izlazak ili putovanje, a nismo imale s kim i nije nam se dalo ići samima. Preko nje, upoznale smo hrpu ljudi s kojima smo i danas u kontaktu. Važno je napomenuti da to nije službena grupa, već se radi o WhatsApp chatu koji se sastoji isključivo od ljudi s naših prostora, a koji su u Brnu, bilo na fakultetu ili na razmjeni. // ovaj savjet vrijedi i za druge skupine ljudi, pogotovo ako želite naučiti strani jezik koji još ne znate ili upoznati ljude iz drugih krajeva Europe
9. Sporazumijevanje. Češki jezik nije težak za shvatiti, samo treba isključiti mozak i pohvatati tri riječi u cijeloj rečenici.
   Šalim se, naravno. Radi se o slavenskom jeziku koji ima čak 17% sličnosti s hrvatskim, tako da ako se malo potrudite, shvatit ćete ga relativno brzo i jednostavno. Većina ljudi razumije osnovne fraze na engleskome (ali baš osnove poput „bok“ i „doviđenja“), no ako vam se baš ne da učiti češki, preporučamo da pričate hrvatski – razumjet će vas.
10. Trgovine. Cijene su slične našima, ali je ponuda gotovo trostruko veća – nas je zaintrigiralo sve ono što se ne može kod nas kupiti, posebno griz pakiran kao jogurti i razne vrste čokolada, sokova i sl. koje jednostavno ne postoje kod nas. Imale smo tu (ne)sreću da probamo njihove čokolade koje su, sve do jedne, bile preslatke. Grickalice su bile preslane, a sokovi su bili relativno okej, iako ih nismo puno konzumirale. Što se hrane kao hrane tiče, ponuda je skoro ista, samo su drukčije marke, ali dobro. Većinom su u igri bile tjestenine, voće i povrće te smrznuto meso. Kvaliteta je bila u redu, posebno voća, povrća i pekarskih proizvoda koji su uvijek bili svježi i drugačiji – posebno nam se svidjela činjenica da u supermarketima prodaju voće poput pitaje koja se ne može kupiti u prosječnom Konzumu ili Plodinama.
11. Za kraj, kulturni sadržaji. Češka je obilata kulturnim sadržajima te se ovdje nismo previše fokusirale na njih budući da isto možete otkriti jednostavnim guglanjem, ali ako odete na mjesec dana i svaki dan nešto radite, neće vam biti dosadno.

A sad, Brno.

Brno je grad od nekih 400tinjak tisuća stanovnika, od kojih čak 20% čine studenti. To i ne čudi obzirom da se tamo nalazi čak tri sveučilišta i 10ak studentskih domova, a dio studenata je iz Brna, te postoje studenti koji putuju svakodnevno do fakulteta.

Grad kao grad je prostorno malen, ali izvrsno raspoređen – glavninu grada čine dva koncentrična prstena, centar i okolica centra, dok su izvan okolice manja naselja koja također pripadaju gradu. Dva (od ukupno tri) sveučilišta i gotovo svi studentski domovi su izvan centra, što omogućava studentima da se upoznaju i s drugim dijelovima grada. Mi smo, naravno, vrijeme provodili većinom u centru te na našem „kvartu“ (odnosno, u najbližim trgovinama koje nisu zahtijevale da se do njih probijamo kroz šumu).

Ono što nas se posebno dojmilo jest da, iako je sam centar relativno malen i može ga se proći pješice u ~2 sata, bogat je sadržajima. Tako smo, primjerice, jedno poslijepodne obišli podzemnu kosturnicu u sklopu crkve sv. Jakuba te bunker 10 Z (preporučamo oboje!). Drugi dan smo, pak, proveli na matičnoj zgradi našeg sveučilišta gdje smo mogli vidjeti kompletnu zbirku njihove verzije Biološkog odsjeka, koja se sastojala otprilike od cijele kolekcije nekog prirodoslovnog muzeja.

Od ostalih sadržaja, izdvajamo dvorac Špilberk kao glavnu atrakciju s koje se pruža pogled na cijeli grad te vilu Tugendhat čiju turu smo pokušavale pratiti na češkom, no nije nam uspjelo – stvar je u tome da se posjet vili mora rezervirati unaprijed, a u trenutku naše rezervacije, nije bilo slobodnih mjesta na engleskom jeziku. Srećom, vodič nam je uskočio ususret i dao nam papir sa najbitnijim informacijama na engleskom jeziku, a sam obilazak uključivao je razgled svih prostorija i dvorišta.

Također, posjetile smo i zoološki vrt u kojem nije bilo nešto puno životinja te smo pri izlasku bježale od pauna. Preporučamo i posjet botaničkom vrtu odmah kraj faksa – taman krajem mjeseca bila je izložba orhideja, a ulaz za studente MENDELU (pod kojim se nalazi i Fakultet regionalnog razvoja i međunarodnih studija na kojem smo mi bili) je besplatan.

Generalna atmosfera grada? Grad je živ. Može se reći kako je jedan od rijetkih gradova koji su noću mirni, a svejedno nikad ne spavaju i uvijek se nešto događa. Uvijek postoji nešto novo za otkriti (primjerice, mi smo za vrijeme pisanja ovog teksta otkrile kako nedaleko Brna postoje sjajni primjeri moravskog krša u špiljama koje nismo posjetile, a voljele bismo), neko novo mjesto za obići, novi ljudi za upoznati, ali i nova hrana za pojesti i različita piva za popiti.

Glavna željeznička i autobusna stanica u Brnu se nalaze u centru grada, međusobno udaljene kojih 50ak metara te su lako dostupne javnim prijevozom iz svih dijelova grada. Posebno nam je fascinantno bilo što su iste zaista povezane sa svim dijelovima grada, što u Zagrebu i nije slučaj, a ovdje nam je baš dobro došlo pošto smo puno putovale, o čemu će vam više ispričati Natalija u nastavku ovog teksta.

PUTOVANJA

Lednice – Breclav. Krećemo prema Lednicama u preranim jutarnjim satima, nakon gotovo cjelonoćnog gledanja The Office-a (valja uvijek radit na sebi i ulagat u vlastito obrazovanje, a nitko to ne radi bolje od Michaela) koji je uvijek bio tu uz nas da nam krati vrijeme kad je trebalo. No, prijeđimo na stvar, glavna atrakcija u Lednicama bio je dvorac zaštićen u sklopu UNESCO-ve svjetske baštine, do kojeg se dolazi putujući kroz očaravajući Breclav. Od Brna do Breclava putovali smo vlakom oko pola sata, a zatim smo u Breclavu morali presjedati na bus. Čekajući bus šetali smo se Breclavom u kojem je radilo ravno ništa (nedjelja ujutro u 7), no imali smo svašta za vidjet. U našoj šetnji nabrojali smo više kozmetičkih salona za nokte, nego ičeg drugog u gradu. Nakon ovog divnog razgledavanja, zaputili smo se busom prema Lednicama. Vozač busa bio je veliki fan metala i rocka koji se čuo u čitavom busu, a mogli bismo reći i da je vozač baš bio „u gasu“ budući da nogu s toga nije dizao. Nakon što smo poljubili zemlju kod Lednica uputili smo se u razgledavanje dvoraca, vrtova i prošli šetnicom za što nam je sve trebalo oko 3 sata. Unutrašnjost dvorca i manji botanički vrt mogu se također posjetiti, no karte treba kupiti dovoljno unaprijed budući da su tada već bile rasprodane.

Češke Budejovice. Putovanje prema Češkim Budejovicama započinjemo također u ranim jutarnjim satima, a naša vožnja busom trajala je neka 4 sata. U Budejovicama smo imali nekoliko sati slobodno, gdje smo ručali tradiconalne češke knedle i za kraj naravno jeli sladoled. Sam grad vrlo je mali, ali predivan, posebice za prošetati kroz niz malih uličica i uz rijeku. Ugodno nas je iznenadio s ponudom kafića, a pogotovo pekara kojih nema puno u Brnu. Grad bi stoga svakako preporučili!

Češki Krumlov. U večernjim satima došli smo u Češki Krumlov nakon cca 40 min vožnje busom iz Budejovica. Tražili smo smještaj po najvećoj mrakači (nije bilo žive duše vani, a ni lampa), a kad smo došli od našeg smještaja dočekala nas je kuća u renovaciji i skeli. Nakon par živčanih slomova, jer smo mislili da smo prevareni, pojavili su se vlasnici i uputili nas u potkrovlje (dio kuće koji se nije renovirao). Ujutro smo šetnju započeli već u 7, što je na kraju ispalo odlično budući da smo prvi bili na svim atrakcijama pa tako i muzeju u sklopu dvorca Češki Krumlov. Čitav dan uspješno smo prestizali sve grupe Azijata i obišli ovaj gradić za kojeg svakako valja napomenuti kako je također dio UNESCO-ve svjetske baštine i sve u svemu apsolutno predivan!

Ostrava. Teškom mukom dizali smo se oko 5 i preispitujući svoje životne odluke, ukrcali smo se na vlak i nakon otprilike 2 sata stigli u Ostravu. Nakon savršene limunade na gradskom trgu, zaputili smo se u ogroman shopping centar koji je nažalost predstavljen kao jedina atrakcija u gradu. Centar je veličine prosječnog aerodroma i nakon mnogo lutanja upravo tamo sjeli smo na ručak, nakon čega dolazimo do druge savršene stvari u ovom gradu, a to su bile krafne. Ostatak grada je sovjetski, industrijski i tmuran, al barem možemo reći da smo i to vidjeli!

Prag. Nakon ugodne i jeftine vožnje vlakom, stigli smo u sunčani Prag nešto prije podneva. Smjestili smo se u hostel koji je bio udaljen samo 15 min od gotovo svih glavnih atrakcija u gradu. U Pragu smo sudjelovali u 3 free walking ture koje su bile odlične! Svaka tura uključivala je drugi dio grada (stari dio, novi dio, Praški dvorac), a vodiči su bili izvrsni. Na turama smo upoznali više ljudi i shvatili da smo iz istog hostela, stoga je to još jedan razlog za probat tako nešto. Hostel je bio glavni izvor zabave s predivnom terasom na zadnjem katu, a zadnju večer otišli smo u obližnji češki klub/bar (naprednija verzija Žirafe), što je svakako bio jedan od boljih izlazaka. Osim toga jedno popodne odvojili smo za ručak u pivnici u kojoj je osnovan Hajduk! (Neka pati koga smeta…) Sam Prag je fantastičan i naša 4 dana nisu bila dovoljno za vidjeti sve, budući da na svakom koraku imate nešto zanimljivo i vrijedno gledanja, ali to je samo izlika za ponovni posjet hehe.

Plzen. Iz Praga smo se zaputili u Plzen na jednodnevni izlet koji je od tamo udaljen niti sat vremena busom, a morali smo otići probati pravo češko pivo. Osim što smo razgledali centar grada, popeli se na zvonik s odličnim pogledom na grad, uslijedio je glavni dio, razgled pivovare Pilsner Urquell. Posjet pivovari bio je fantastičan budući da smo dobili uvid u sve faze proizvodnje piva i za kraj uživali u kušanju nepasteriziranog, nefiltriranog piva direkt iz bačve! Ovo nikako ne smijete izostaviti u vašem posjetu Češke!

Olomouc. O Olomoucu više mogu reći kolege koji su ondje bili na razmjeni, mi smo ga posjetile samo na jedan dan i možemo reći kako je gradić mali, ali predivan. Rekle bismo da je nešto između Brna i Ostrave (tehnički, otprilike na pola puta je), ima taj neki industrijski štih spojen sa šarmom manjeg grada. Mi stoga nećemo duljiti i reći ćemo vam da ga posjetite i otkrijete što sve ima za ponuditi.

Ovo, naravno, nije sve. Mogle bismo se raspisati još i više, ali rekli su nam da stanemo, pa eto. Ovdje imate osnovne informacije o Brnu, a važno je napomenuti kako su trenutno otvorene prijave za razmjenu u zimskom semestru 2023./2024., pa ako vam se ovaj tekst svidio, uputite se na CEEPUS stranicu i neka prijave započnu!

Naravno, ako vas išta dodatno zanima oko života, troškova, ili imate ikakva pitanja, dostupne smo ?

Natalija Sorić i Ana Vrbica