CEEPUS – Nitra
„Ajde dečki, koji su vaši prijedlozi?“, bilo je moje pitanje upućeno Marku, Marinu i Mateju dok smo sjedili u kafiću blizu geografskog odsjeka na Marulićevom trgu. Prvi korak bio je već riješen, dogovorili smo se kako ćemo ovog ožujka otići na CEEPUS, tzv. razmjenu studenata u razdoblju od mjesec dana u neki europski grad. Sljedeći korak bio je odrediti za koji grad bi mogli aplicirati. Bilo je mnogo savjeta, preporuka od kolega koji su već bili na CEEPUS-u, koji gradovi su dobri, koji nisu, zašto da izaberemo neki od „njihovih“ gradova kao što su Olomouc, Novi Sad, Maribor… Mi smo imali drugu filozofiju, željeli smo odabrati grad u kojem nitko od naših kolega još nije bio. Listali smo gradove, vijećali i odlučili kako bi naš grad po mjeri bila Nitra, četvrti po veličini slovački grad, smješten u zapadnom dijelu Slovačke, u dolini rijeke Nitre s nekoliko fakulteta, pravi sveučilišni grad. Prijavnicu smo poslali, odbijenicu dobili nismo i tako je krenulo naše planiranje života u Nitri.
4.3.2019. brzo je stigao, u ranim jutarnjim satima dok se grad još budio, a sunce se tek izdizalo iznad starih, crveno-bakrenih krovova ušli smo u Nitru. Pitom gradić kao što je na prvi pogled djelovao, no ni nakon mjesec dana nismo promijenili mišljenje. Morali smo se prvo javiti na fakultet ispred kojeg nas je dočekao spomenik Konstantina Filozofa po kojemu je sveučilište dobilo ime. Kontaktna osoba bio nam je profesor Bugar (po nacionalnosti Slovak, da ne bi bilo zabune) koji nas je srdačno primio i ponudio nam prijevoz do našeg prvog studentskog doma. U prvom domu smo bili smješteni svatko u svojoj sobi s drugim studentima, što nas je razočaralo jer smo mislili da ćemo biti zajedno u sobi. U svakom zlu neko dobro jer smo upoznali slovačke studente koji su porijeklom iz Vojvodine tj. jedan od roditelja im je rođen u vojvođanskom kraju tako da smo se sprijateljili, lijepo su nas prihvatili , te smo pričali „našim „ jezikom. Nakon tjedan dana bili smo premješteni u novi nedavno otvoreni dom gdje smo ostali u kontaktu s prijateljima iz prvom doma.
Stipendija je iznosila 200 €, što nam je bilo nedovoljno s obzirom na to da nismo imali x-icu, te smo se morali sami brinuti o prehrani, no nismo im to zamjerili, ipak je Nitri ovo bio prvi organizirani CEEPUS. U tih mjesec dana boravili smo na fakultetu, profesora Bugara su jako zanimale teme naših prvostupničkih radova, čak nam je i dekan fakulteta održao predavanje o geomorfološkim obilježjima nitranskog kraja, knjižnica nam je bila tik do studentskog doma. No, da ne mislite da smo bili posvećeni samo fakultetskim obvezama, uhvatili smo vremena otići i na sportska događanja. Hokej na ledu slovački je nacionalni sport, primjera radi u 70% slovačkog Intersporta je oprema za hokej, a tek onda sve ostalo.
Prisustvovali smo utakmici hokeja playoff završnice u kojoj je Nitra pobijedila Trenčin 4:1. Također, smo posjetili novoizgrađeni nogometni stadion Nitre, gdje su bez pogodaka odigrali Nitra i Ruzomberok. Što se tiče izleta posjetili smo Bratislavu koja je 90-ak kilometara udaljena od Nitre i Brno u dvodnevnom izletu gdje su nas ugostile kolegice iz Zagreba koje su bile na CEEPUS-u u Češkoj.
Najpoznatiji dijelovi Nitre su Nitranski dvorac (stari dio grada) koji je građen na uzvišenju u 11. stoljeću po uzoru na dvorac u Pragu. Na drugom dijelu Nitre nalazi se planina Zobor koja sa svojih 587 metara pruža pogled na cijeli grad. CEEPUS u Nitri će nam svakako ostati u lijepom sjećanju. Slovačka i Nitra kao drugi dom s obzirom na to da smo najduže razdoblje života van Hrvatske proveli upravo u tom gradu. Također, meni upečatljiva stvar je bio vjetar u Nitri koji nas je dočekao, otpratio, no nije prestajao ni svih mjesec dana našeg boravka u najstarijem gradskom naselju u Slovačkoj.
Piše: Sven Hojski