CEEPUS – Brno
Za CEEPUS sam prvi put čuo od starijih kolega koji su mi preporučili da se prijavim za razmjenu. Ukratko ću vam prepričati svoje iskustvo u Brnu i, nadam se, tako ohrabriti mlađe generacije, a i ostale kolege koji nisu još iskoristili priliku da se prijave na CEEPUS. U Brno sam išao u društvu kolege Černelića, Novotnya i Vukmana. Brno je drugi najveći grad u Češkoj i uistinu studentski grad jer više od 20% stanovništva čine studenti. Znao sam da je Češka država dobrih i jeftinih piva, no njihovu kulturu ispijanja piva sam u potpunosti doživio tek kada smo prvu večer sjeli u jednu lokalnu (onako baš češku) gostionicu gdje nam je konobar odmah svakome donio pola litre pive koju nismo ni naručili. Sva sreća da su im piva toliko dobra pa od tolikih pohvala ne stignemo pričati o (ne)kvaliteti njihovih menzi. Svaka čast našim tetama!
Bili smo smješteni u domu udaljenom 2 autobusne stanice ili 15 minuta pješice od Fakulteta regionalnog razvoja i međunarodnih studija, na kojemu smo bili prijavljeni kao međunarodni studenti. Nedaleko se nalazi i zgrada našeg Sveučilišta Mendel. Štoviše, zgradu fakulteta i sveučilišta spaja predivan i velik Botanički vrt u kojem studenti imaju besplatan ulaz i gdje često borave između predavanja. Na fakultetu nas je dočekao naš koordinator profesor Ptáček. Spomenuo nam je jednu gostionicu koja se zove Zagreb te smo se dogovorili da jednu večer idemo na pivo s njim. Kad smo došli u „Zagreb“ nije nam bilo jasno zašto bi itko nekome preporučio da tamo boravi (osim što se zove Zagreb). U tom prilično praznom baru je za nekoliko stolova sjedio po jedan muškarac sa svojim pivom, u prilično tmurnoj tišini. Neki su gledali crnu kroniku na TV-u, neki u svoju pivu. Nakon pola sata čekanja, shvatili smo da je došlo do nesporazuma kada se profesor Ptáček napokon pojavio i objasnio da postoji restoran Zagreb 30 metara dalje u kojem je on nas čekao. Atmosferu u restoranu, u odnosu na onu u baru, bih najbolje opisao epitetom „živa“.
Bilo bi pogrešno reći da je to bilo putovanje u Brno s obzirom da smo skoro pola našeg boravka proveli u ostatku Češke. Stipendija, brzi i jeftini vlakovi te velika količina slobodnog vremena omogućili su nam da obiđemo brojna mjesta u Češkoj. Posjetili smo Olomouc, Plzen, naravno Prag i nekoliko manjih mjesta u okolici Brna. Osobno mi se najviše svidio Plzen s predivnim centrom grada i tvornicom Pilsner Urquell. Inače, to je prva tvornica u kojoj su se proizvodila, danas široko rasprostranjena, piva tipa pilsner. Također, savjetujem da posjetite moravski krš u okolici Brna gdje se dio obilazaska špilja odvija u čamcu na podzemnoj rijeci Punkvi. Javni prijevoz je za studente toliko jeftin da smo put do špilja i nazad platili otprilike 20 čeških kruna (~6kn).
Pošto sam iz Zagreba, mislim da ću od cijelog putovanja najviše pamtiti život u domu koji mi je omogućio da okusim pravi studentski život. Jedino mi je malo žao što nisam bolje upoznao Čehe jer kad ste strani student nekako se asimilirate među erasmusovce. Možda ste primjetili da nisam govorio o obavezama na fakultetu u Brnu. To je zato što ih skoro pa nije ni bilo. Održali smo jednu prezentaciju na fakultetu te nakon toga odslušali ostatak tog predavanja koje je bilo na češkom. Kolege tvrde da su razumijeli dosta toga. Ja baš i ne. Možda zbog previše piva, no kakogod imat ću prilike poboljšati svoj češki jer ću sigurno ponovo otputovati u Češku.
Dan Lou Dautović